Slika 1. Distribucija ispitanika po tome gdje su završili poslovnu školu Što je istraživanje pokazalo?Ako pogledamo postotke alumnija škola u SAD-u koji doniraju (prethodno citirani članak), hrvatski alumni su daleko od tih brojki. Na pitanje da li su ikada donirali poslovnoj školi 85% ispitanika je odgovorilo da nisu donirali ništa, 8% donirali su iznos do 1.000 kn, dok je 7% njih doniralo do 10.000 kn (više od toga, ili manje od 100kn nije donirao nitko) –Slika 2.
Slika 2. Distribucija ispitanika po iznosu donacija
Ono što je u tom podatku još zanimljivije je da ako izvučemo samo skup ispitanika onih alumnija koji su završili školu van Hrvatske, onda je postotak donora znatno bolji. U tom slučaju donaciju do 10.000kn dalo je 19% ispitanika, donaciju do 1.000kn 24% ispitanika (što znači da je ukupno 43% njih doniralo), dok 57% ispitanika nije doniralo ništa. No, ako pak izdvojimo ispitanike koji su završili poslovnu školu u Hrvatskoj,onda dobijemo porazan podatak: nitko nije donirao ništa (100% „nisam donirala/o“).
No ipak, krivo bi bilo na osnovu toga zaključiti da naši ispitanici nisu filantropi i da inače nisu skloni donacijama. Dapače, na pitanje da li su ikada donirali u neke druge svrhe, samo 7% baze kaže da nije doniralo, a čak 22% redovito donira –
Slika 3.
Slika 3. Da li i kako često ispitanici općenito doniraju (bilo kakva donacija)
Isto tako, veliki dio ispitanika je primio neku vrstu donacije: 61% ispitanika dobili su sredstva za studij iz nekog drugog (ne vlastitog) izvora financiranja. Njih 39% financirali su studij sami, a od onih koji su sredstva dobili, njima 32% bilo je plaćeno sve, a ostalih 29% dobili su samo dio sredstava. Također, većina polaznika zna da je njihova škola davala neku vrstu stipendije (njih 61%).
Kako se škole postavljaju prema donorima?
Na ovom pitanju opet je potrebno razdvojiti domaće i strane alumnije. Na pitanje alumnijima hrvatskih škola o tome da li je postojao neki organiziran program za donore (na razini statističke pogreške – 3%) gotovo svi odgovaraju da nije postojalo ništa takvo. Dok u slučaju alumnija koji su završili školu u inozemstu, njih 81% odgovara da je postojalo organizirano i sustavno traženje donora i sakupljanje donacija.
Također smo pitali i naše ispitanike i pitanje: „Zašto?“. Zašto su naši ispitanici donirali i oni koji nisu, zašto nisu. Ispitanici donori uglavnom su dali donaciju zato jer ih je škola potakla na to. Njih 56% kaže da im je škola pristupila upitom za donaciju za neki projekt. Nadalje, njih 22% kaže da ih je potaknula kolegica ili kolega, a njih 22% kaže da su sami osjetili potrebu za time –
Slika 4.
Slika 4. Što je potaklo one koji su donirali da doniraju
Ispitanici koji nisu donirali u velikoj većini kažu da je to zato jer jednostavno o tome nisu nikada razmišljali (njih 66%). Samo 10% njih smatra da takva vrsta donacije nije prihvatljiva, dok ostalima nedostaje razlog – ništa ih nije dovoljno potaklo na to da doniraju –
Slika 5.
Slika 5. Neki od razloga zašto alumni ne doniraju
I konačno, vrlo važno pitanje o budućnosti donacija poslovnim školama: „Da li mislite da ćete u budućnosti dati kakvu donaciju poslovnoj školi?“. Na ovo pitanje 10% ih odgovara da neće, 17% da ne zna, dok svi ostali odgovaraju da vjerojatno ili uvjetno hoće. Ipak ovaj „uvjetni hoću“ tj. „možda“ je najzastupljeniji, 66% ispitanika odgovara da možda hoće, no samo ako im netko ponudi dobar razlog za to –
Slika 6.
Slika 6. – Da li ćete u budućnosti donirati poslovnoj školi?
Zaključak
Ako sagledamo sve ove odgovore, možemo vidjeti da svijest o donacijama u Hrvatskoj uvelike postoji, da je naša MBA populacija ne samo sklona filantropiji i doniranju, već je i aktivna u pomaganju zajednici i doniraju. Većina MBA alumnija koji su bili na studiju van zemlje i koje su njihove škole potaknule dobrim projektima da doniraju, isto su i učinili – te se bez problema uklapaju u statistike objavljene u prvom članku (citiranom na početku teksta). Isto tako vidimo i da postoji volja da se donira poslovnim školama ako postoje dobri projekti. S druge strane, većina alumnija kaže da u njihovim školama (u Hrvatskoj) ne postoje programi za donore, da nema sustavnog pristupa skupljanju donacija. U najmanju ruku, ovo istraživanje indicira da razlog nepostojanja donacija poslovnim školama u Hrvatskoj leži u tome da škole kao takve nisu isto poticale i pripremile programe koji bi to omogućili.
Izgleda da i ovaj članak nam ponovno postavlja pitanje: zašto je to tako? Zašto škole u Hrvatskoj ne slijede primjer škola u inozemstvu i pokušaju poboljšati svoje financijske potrebe putem donacija onih koji bi najviše trebali profitirati time što je školstvo kvalitetnije, a to su alumniji poslovnih škola.
