Odgovornost je ključ uspjeha – to je moja vizija
Borben, skroman i pošten – to je prvi dojam koji je na mene ostavio naš član Damir Kvočić. Radi se o osobi koja je svoj put izborila od nule i koji je prošao šaren put kako bi stigao gdje je danas. Za one koji ga još nisu upoznali, ovaj intervju će vam pomoći da steknete bolju sliku o Damiru i nastavite uživo komentirati s njim kada se vidite na jednom od naših događanja.
Kako bi sebe opisali?
Prije svega, suprug i otac dva dječaka. Od siječnja 2016. radim na poziciji direktora tržišta Hrvatske i Slovenije za jednu od vodećih svjetskih multinacionalnih kompanija u segmentu slatkog programa. Iako je nezahvalno govoriti o sebi radije bih istaknuo vrijednosti koje su obilježile moj životni put i koje danas nastojim prenijeti djeci kako bi i oni postali zadovoljni i uspješni ljudi. Odgovornost je za mene ključ uspjeha jer samo ako smo spremni preuzeti odgovornost za ono što radimo možemo unaprijediti sebe i okolinu. Zahvalan sam na svemu postignutom što na poslovnom što na privatnom planu. Čvrsto vjerujem da nas svakodnevno iskustvo, učenje pa i pogreške izgrađuju, prilagođavaju i mijenjaju i zato držim da uvijek trebamo težiti ostvarenju svojih ciljeva i osobnog napretka jer svako novo putovanje započinje prvim korakom. Ostati skroman i cijeniti ono što imaš, biti pošten i hrabro stajati iza svojih odluka su vrijednosti koje me vode naprijed. Prihvatiti kritiku nije uvijek lako pa danas kritiku doživljavam isključivo kao prostor za napredak. Vesele me obiteljska druženja i mnogobrojna prijateljstva, a posebno uživam u putovanjima.
Što je sve definiralo Vaš profesionalni put do danas?
Prekrasne uspomene me vežu na djetinjstvo provedeno u Slavoniji, u Novoj Gradiški, mom rodnom gradu. Početkom 1990., s tada nepunih 12 godina, sam slobodno vrijeme uglavnom provodio s ocem u obiteljskoj trgovini u malom mjestu nedaleko Nove Gradiške. Već krajem sljedeće godine, uslijed ratnih zbivanja, okupirano je selo u kojem je bila trgovina. Iako smo izgubili značajna financijska sredstva ipak čvrsto vjerujem kako je baš to iskustvo uvelike utjecalo na odabir mog životnog puta. U godinama koje slijede, školske praznike sam provodio prodavajući voće i povrće na placu, radio sam pomoćne poslove u graditeljstvu, uglavnom zarađivao sam džeparac gdje god je bilo prilike u maloj sredini. U svojim dvadesetima radim u ugostiteljstvu nekoliko sezona na moru, a tijekom zimskih mjeseci okušavam se u direktnoj prodaji aparata za čišćenje obilaskom slavonskih kućanstava. Ako nešto može utjecati na vještine pregovaranja, onda su to sigurno prezentacije i pregovori u domovima ljudi kojima jednostavno pozvonite na vrata, ili ako imate sreću da ste dobili preporuku ugovorite sastanak, pa zamolite za sat vremena pažnje kako bi ih uvjerili da će im baš vaš „profesionalni aparat“ promijeniti život. Naravno, kada se upustite u pregovore imate samo jedan cilj, sve ostalo se ne računa.
2004. sam izabran na natječaju za radno mjesto unapređivača prodaje jednom od naših najvećih distributera i tijekom sljedećih 9 godina prolazim manje-više sve pozicije u prodaji: u retailu, a kasnije i u HoReCa kanalu: od unapređivača prodaje, trgovačkog predstavnika, voditelja prodajnog tima, nacionalnog voditelja prodajnog kanala, pa do direktora prodaje. Sredinom 2013. napuštam kompaniju na poziciji direktora HoReCa tržišta. Danas sam izuzetno zahvalan tadašnjem managementu na ukazanom povjerenju i na ogromnom iskustvu kojeg sam ponio sa sobom. Nakon toga, 2,5 godine provodim na poziciji regionalnog direktora prodaje u tvrtki koja je zastupala multinacionalnu kompaniju i gdje se osim druge industrije upoznajem i s kontrolingom kao neizostavnom karikom u vođenju poduzeća. Zadnjih 6 godina radim na poziciji direktora tržišta Hrvatske i Slovenije za njemačku multinacionalnu kompaniju, jednog od globalnih lidera u industriji slatkih proizvoda. Na ovoj poziciji imam prilike surađivati s kolegama iz mnogih država širom svijeta i razmjenjivati iskustva s različitih tržišta. Izuzetno sam ponosan na tim ljudi s kojima danas blisko surađujem jer usprkos svim krizama na tržištu bilježimo pozitivne rezultate iz godine u godinu.
I u privatnom životu, a posebno u poslovnom okruženju uvijek sam si postavljao ciljeve koji su me motivirali i kada nije išlo sve po planu. Budući da sam imao prilike surađivati s mnogo različitih profila ljudi u svojoj karijeri, dobio sam neprocjenjivo iskustvo prepoznati odnose i aktivnosti koje mi mogu pomoći kako bih bio još uspješniji, ali isto tako i što izbjegavati.
Zašto ste se odlučili na upisivanje MBA programa?
MBA je moja velika želja već dugi niz godina. Prije desetak godina imao sam prilike pohađati mini MBA u Sloveniji i onda sam si rekao da ću kad-tad završiti cjeloviti program. U zadnjih sam se par godina borio za stipendiju na nekoliko škola da bi se dolaskom SSBM-a u Hrvatsku konačno i upisao kao polaznik 1. generacije. Osim nadogradnje postojećih vještina, ali i usvajanja novog znanja, neprocjenjiva je ta sinergija među polaznicima, timski rad i prijateljstva za budućnost. Sve navedeno pruža upravo MBA.
Koja razlika je u vođenju ljudi i poslovanja prije i nakon završene MBA poslovne škole?
Nakon završenog MBA unaprijedite vlastiti mindset jer nadograđeno znanje unaprijeđeno novim iskustvima osigurava hrabriji i perspektivniji pogled na poslovno okruženje. Isto tako kroz timske zadatke naučite još više uvažavati različita mišljenja, ali i podizati svijest o odgovornosti jer svojim individualnim angažmanom doprinosite timskom rezultatu. Kroz npr. kolegij „leadership“ sam uvidio kako je za kvalitetnu učinkovitost potrebno puno bolje prepoznati status razvoja organizacije i shodno tome usmjeriti svoj pristup kroz adekvatne stilove rukovođenja i nadogradnje kompetencija. Na tragu toga, empatija je za mene postala puno važnija vrijednost u vođenju ljudi nego što sam o tome razmišljao prije dolaska na MBA. Mnogobrojne analize poslovanja poduzeća uz različite strategije investiranja iz „financijskog managementa“ predstavljaju mi ogroman iskorak u razumijevanju financijskih struktura upravljanja.
Što biste promijenili kada bi imali današnje znanje i novi početak s 18 ili 25 godina?
Prije svega, mislim kako je za pohađanje MBA ipak potrebno prethodno životno i poslovno iskustvo jer je bez toga puno teže pratiti pa i usvojiti novo znanje. Iako su moj životni put obilježile česte promjene poslova pa kasnije i pozicija, a time i selidbe po raznim gradovima širom Hrvatske, držim to neprocjenjivim iskustvom. Vjerojatno bih s današnjim znanjem pokrenuo vlastitu tvrtku no osim današnjeg znanja bitne su i društvene okolnosti, podrška okoline, obitelj…
Koji vam je bio najveći poslovni, a koji privatni izazov?
Svaka promjena radnog mjesta je izazov, a da ne govorim o promjeni kompanije pa onda i industrije. Uvijek postoji neizvjesnost kako će vas prihvatiti nova sredina, nove radne kolege, nadređeni, novi kupci i to je nešto što samo brzom prilagodbom na novonastalu situaciju možete amortizirati. Svaka kriza stvara i prilike pa ako imate dovoljno samopouzdanja i puno optimizma, uz naravno, kvalitetnu procjenu rizika možete biti sigurni kako ćete nadvladati sve izazove. Cijena sigurnosti je prihvaćanje nesigurnosti. Svjedoci smo vremena u kojem živimo gdje samo prihvaćanjem okolnosti možemo naprijed. Zagovornik sam „out of box“ razmišljanja, otvorene i argumentirane diskusije, napuštanja ustaljene zone komfora i to je nešto što očekujem i od najbližih suradnika. Vjerujem da ako možemo osigurati balans poslovnog i privatnog života, imamo još veću priliku biti uspješniji. Kada sam postao otac, roditeljstvo je za mene bilo veliki izazov jer kao i svaki roditelj želimo svojoj djeci pružiti sve što možda i sami nismo imali no danas na to gledam više kao na zajednički put učenja, te izgradnje sebe i djece u snažne i zahvalne osobe.
Na koji način smatrate da bi svatko od nas mogao učiniti ovo društvo boljim neovisno od države?
Svi mi koji vodimo ljude i organizacije moramo biti primjer drugima. Izuzetno sam ponosan gledajući angažman volontera u potresima koji su nas pogodili, što samo dokazuje veličinu našeg društva da pomognemo jedni drugima. No isto tako, svjedoci smo lošeg upravljanja, što institucija što poduzeća, nedovoljnih kompetencija odgovornih osoba, osobnih interesa pa i licemjerja što samo ulijeva dodatno nepovjerenje i stvara nove podjele u društvu. Preveliko analiziranje i vraćanje u prošlost nam opterećuje sadašnjost, a da ne govorim kako se ne bavimo pripremama za budućnost. Opet ću ponoviti kako nam više nego ikada stup razvoja društva mora biti odgovornost za svoj rad. Samo uz visoku razinu odgovornosti ćemo smanjiti nepovjerenje koje kruži među nama. Kriteriji uspješnosti moraju postati neizostavan dio našeg djelovanja i shodno tome omogućiti da mjerilo napretka bude isključivo sposobnost.
Gdje vidite udrugu MBA Croatia za 5 godina?
Sve više kolegica i kolega završava MBA što može biti odlična platforma za sve nas da pod jedinstvenom organizacijom sudjelujemo i utječemo na razvoj društva. Budući da su mnogi od nas eksperti u svojim područjima možda bi bilo dobro da formiramo specijalizirana tijela udruge. Isto tako vidim potencijal za rad s mladima u odabiru budućeg zanimanja i ulaganja u osobni razvoj pa i proaktivnog uključenja u društvene promjene za koje posebno oni nemaju interesa. Držim da su iskustva i znanje članova udruge njezina najveća vrijednost pa vjerujem kako možemo biti još jači sudionik izgradnje boljeg i uspješnijeg društva, ako ništa drugo, onda bar za generacije koje dolaze.
Što bi savjetovali kolegama menadžerima/poduzetnicima i mladim nadama?
Ustrajnost, ulaganje u znanje, spremnost na promjene su neophodni ako želimo opstati na tržištu. Svjedoci smo života u vremenu promjena i više nego ikada je važno prilagoditi se. Držim kako je otvorena komunikacija kako o prilikama, tako i o problemima potrebna na svim razinama odlučivanja. Više nego ikada je poželjno pratiti globalne trendove i usvajati nove tehnologije jer samo tako možemo biti konkurentni. Mladim ljudima bih savjetovao – Ulažite u sebe, budite hrabri i uporni, ali i konzumirajte savjete iskusnijih ljudi iz svog okruženja jer ćete sigurno brže napredovati. Često nismo u prilici birati rukovoditelje, ali se sigurno iz svake suradnje može nešto novo naučiti pa makar i prepoznati greške koje onda u budućnosti možemo izbjeći. Bitno je ne odustati nakon svakog neuspjeha bilo da se radi o razgovoru za posao, projektu, krivoj procjeni jer i neuspjeh je prilika za razvoj i napredak. Mislim kako svima nama koji upravljamo organizacijama treba biti privilegija, a da ne kažem i misija. Mentoriranjem mladih suradnika trebamo pomoći njihovom napretku s ciljem da budu uspješniji pa i od nas samih. Danas u svom timu usko surađujem s ljudima koji su u određenim segmentima poslovanja daleko sposobniji od mene i ponosan sam na to jer upravo nas to čini jačim i spremnijim da odgovorimo na svakodnevne izazove.
