Poljoprivreda je grana kojoj su potrebne stalne inovacije
Dinamičan i vedar, Jan je oduvijek znao da će biti poduzetnik. Iako gradsko dijete, područje interesa našao je u poljoprivredi gdje uvodi inovacije, nove poslovne modele, digitalna rješenja i nastoji okupiti poduzetnike u zajednicu kako bi se zajedno educirali i unaprijedili poslovanje i povezanost s ostalim gospodarskim sektorima.
Jane, kako biste se opisali?
Prijatelj. Tvrdoglav i uporan. Iskren, uvijek ću reći sve što mislim, što mi ponekad otežava komunikaciju. Lojalan sam u prijateljstvu i drugim odnosima. Još od djetinjstva uzrujava me nepravda… Nažalost još nisam našao način da se ne sekiram oko stvari koje su uglavnom normalno prihvaćene kao takve. Volim sport, aktivnost, prijatelje, druženje. Obitelj i prijatelji su mi ispred svega ostalog. Veseli me kad mogu usrećiti druge, to je sve, nema boljeg osjećaja.
Što je formiralo Vaš profesionalni put do danas?
Čitav sam život znao da ću biti u privatnom poduzetništvu i završiti ekonomski fakultet. Srednju sam školu birao usput, najbližu kući, to mi nije bilo tako važno… ali fakultet mi je bio važan, i danas je moja cijela ekipa vezana uz fakultet i košarku.
Roditelji su mi se bavili tekstilnom industrijom koja se sve više počinjala okretati k istoku, pa smo razmišljali kakav novi posao pokrenuti. Gledali smo gdje su potrebne inovacije i došli do zaključka da je poljoprivreda grana u kojoj tehnologija strojeva uvijek napreduje, a koriste se inputi od prije 100 godina. Uostalom, poljoprivreda je nešto sa čime imaš dodir svaki dan – jer svaki dan jedeš. Tata je kemičar pa smo razvili eco friendly liniju gnojiva te vezano uz razvoj novih proizvoda i linija krenuli smo i s otkupom i prodajom merkantilne robe.
U isto vrijeme nekoliko fakulteta vezanih uz poljoprivredu iz EU, Velike Britanije, povezali su se u mrežu i pokrenuli MBA program za agroekonomiku s odličnim programom koji sam upisao na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, u grupi sa svega 12 studenata. Taj mi je program kasnije dao temelj i za doktorat na temu ekonomskih učinaka konoplje na hrvatsko gospodarstvo. Umjesto klasičnog uzgoja pšenice, kukuruza, duhana, potrebne su nam dohodovnije kulture, a uzgoj konoplje omogućava, pored medicinske upotrebe, i proizvodnju npr. cigle od konoplje, kao i karoserije koja je deset puta čvršća od čelika, a 30% lakša. Dodatno sam upisao i specijalizaciju na University of Colorado vezano uz medicinske aspekte korištenja kanabisa – baš puno čitam o tome i želio bih koristi od konoplje ubuduće više približiti javnosti. U Sloveniji smo pokrenuli tvrku Canna d.o.o. koja se bavi razvojem proizvoda od konoplje – beauty i pet linija.
Pored toga smo na 12 ha zemljišta u blizini Zagreba pokrenuli vlastitu proizvodnju i preradu povrća Veggie. Educiramo poljoprivrednike da proizvode sezonske proizvode koje plasiraju kroz short supply chain, budući da kvalitetan i svjež proizvod ne može daleko stići.
Dostavu na malo organiziramo preko grupa i web shopa u Zagrebu, a imamo i malu prodavaonicu u Ivanić gradu, no najveći dio uzgoja odlazi u preradu te ga prodajemo u Hrvatskoj te izvozimo u Austriju, Njemačku, Švicarsku za prodaju u specijaliziranim prodavaonicama. Partnere u inozemstvu često upoznamo na način da u Hrvatskoj probaju naš proizvod i onda ga požele prodavati i u svojim državama.
Kroz direktnu proizvodnju u Veggie-u i ekipom iz Intertima dolazimo do ideja kako unaprijediti rješenja u samoj poljoprivredi. Stvorili smo tako digitalno rješenje naziva Agrodox koje nam pomaže, a koje je svojevrsna disrupcija u poljoprivredi i koje omogućavaju malim gospodarstvima da primjenjuju načela moderne poljoprivrede i s njom se usklade. Digitalna rješenja stalno nadograđujemo.
Iako se možda ove različite djelatnosti čine malo raštrkane, zapravo su sve one dijelovi slagalice koji se slažu i sve to nekako dobro i lako funkcionira.
Zašto ste se odlučili na upisivanje MBA programa?
Ono što me zanima, volim učiti (sve ostalo ne – smijeh). Za segmente koji me toliko ne interesiraju pouzdajem se u stručnjake i o njima ne moram znati sve, ali ono što osobno radim i volim, bitno mi je da mogu objasniti i približiti ljudima. Ovaj konkretan MBA sam upisao s namjerom da se povežem s agronomskom strukom.
Koju razliku uočavate u vođenju ljudi i poslovanja prije i nakon završene MBA poslovne škole?
Kako sam ranije završio ekonomiju, organizaciju i management, u tom pogledu nisam na MBA studiju naučio ništa novo. Mi smo doduše male firme, pomalo strahujemo od toga što će se sve u tom pogledu mijenjati kako budemo rasli. No najvažnije što izvučeš iz MBA programa je networking, povežeš se s ljudima istog svjetonazora, vrste poslovanja, razumiješ se, u zajedničkom si segmentu. Zajedno uvijek sve možemo bolje.
Što biste promijenili kad biste s današnjim znanjem ponovno započinjali s 18 ili 25 godina?
Ništa. Ne opterećujem se time previše jer – I don’t care 😊. Znaš tko je meni super lik? Richard Bronson sa svojom knjigom Screw it, let’s do it. Veseli me pratiti ga i jako sam se povezao s njegovim idejama.
Neke bih stvari prije pokrenuo, neke bi zaokrenuo. Otkup merkantilne robe bih pokrenuo ranije. Ne bih pokušavao tražiti sredstva od EU fondova, zbog velikog gubitka vremena i sredstava potrebnih za projektnu dokumentaciju. A iskoristio bih natječaj za mlade poljoprivrednike. Možda bih i upisao Agronomski fakultet.
Koji vam je bio najveći poslovni, a koji privatni izazov?
Poslovno bi to bili natječaji za sredstva iz fondova EU, puno bačenog vremena i novca, čekanja dvije godine u koje si to mogao odraditi sam… a ostalo su sve bili dobri izazovi koji su me gurali naprijed. Privatno bi to bio odlazak prijatelja, genijalne osobe, koji nas je nažalost napustio svojom voljom. No i to te nekako poveže, postaneš pažljiviji, osvijestiš se, paziš malo više na svoje prijatelje. Paziš i na druge, primijetiš neke sitnice, obraćaš više pažnje na detalje i trudiš se biti tu za bliske osobe.
Što čitate, tko su Vam uzori?
Najveći uzor su mi roditelji, to je nemjerljivo. Od poslovnih uzora izdvajam Richarda Bransona. Zajedničko im je to što im je na prvom mjestu obitelj, što puno daju, filantropi su, pokreću ih dobre ideje koje ih ispunjavaju i daju im energiju. Zaljubljenici su u putovanja, dobre su i vesele osobe koje daju sve od sebe da onima oko njih bude ugodno.
Na koji način smatrate da bismo kao Udruga MBA Croatia, poduzetnici, individualci mogli učiniti ovo društvo boljim?
Što je više ljudi s istim ciljem, mišljenjem, poticajima, lakše im je funkcionirati kad vide da više ljudi želi promjene. Ovdje postoji zajednički interes, a to je olakšati i pomoći ljudima koji ulaze u privatni segment. Udruga organizira predavanja i radionice gdje se mogu vidjeti živi primjeri, čuti situacije u kojima su se našli drugi kolege i tako se poštedjeti nekih pogrešaka. Bilo bi fenomenalno kada bi se ova predavanja održavala na fakultetima.
Koji doprinos mislite da možete dati kao profesionalac?
Mogu pružiti jednu perspektivu gospodarstva kojom se bavi malo ljudi koji ne dolaze sa sela, uvid u to kako funkcionira poljoprivreda i što bi tu trebalo generirati. Sve svoje znanje mogu podijeliti s drugima – i ponuditi ugodno društvo (smijeh).
Što biste savjetovali kolegama menadžerima/poduzetnicima i mladim nadama?
Da dođu i poslušaju predavanja o stvarnim životnim situacijama. S 18 godina bila mi je bitna samo košarka i druženje, u toj dobi misliš da sve znaš i pun si elana, a stvarno ne znaš mnogo… ali možeš se savjetovati, istražiti, vidjeti dobre primjere, poslušati predavanja o stvarnim životnim situacijama. U Udruzi se uvijek možeš povezati s onima od kojih možeš učiti. I savjetovao bih da pokušavaju, da se ne boje neuspjeha… jer neuspjeh je korak do uspjeha.
