Coaching  od Sokrata do danas

Dragan Knežević je netko tko zrači pozitivnom energijom i tko je uvijek dostupan za razgovor. Kontinuirano je u pokretu i tako rješava izazove s kojima se susreće. Ima puno nadimaka i opisa što drugi govore o njemu. Bliža okolina kaže kako je čudo, a njegova majka kaže za njega kako je „mimosvit“, odnosno drugačiji od uobičajenog. Za klijente je najčešće Mr. Wolf – ‘Man who solve the poblems’ 

Kako bi sebe opisali? 

Uvijek u pokretu, rođen u Sarajevu jedne olujne noći, 14g života sam proveo u Nizozemskoj i toliko u Hrvatskoj. Uskoro ću postati tata i uglavnom sam jednostavan čovjek. 

U poslovnom kontekstu vrlo jednostavno – coach. Kao osoba sam svestran, znatiželjan, kreativan i otvoren. Vječiti sam dječak, netko tko povezuje i spaja, inicijator i tako dalje. 

 

Što je sve definiralo Vaš profesionalni put do danas?

Prije svega otvorenost, osluškivanje puno različitih inputa i inicijativa. Puno kretanja, istraživanja, ispitivanja i networkinga. Profesionalni put mi je krenuo u Nizozemskoj na studiju telekomunikacija, ali već tada sam znao kako se time vjerojatno nikada neću baviti. Znao sam kako su moj put ljudi. Put je bio jako krivudav, ali su ga ti isti ljudi definirali u mnogočemu.

Odmah nakon studija sam počeo raditi u konzalting kući Origin koja je danas dio KPMG-a. Tim je bio poseban kao i osnivač koji je bio jako zanimljiv čovjek – umjetnik, poslovan čovjek i guru. Kasnije sam vodio nekoliko međunarodnih projekata, bavio se unapređenjem poslovnih procesa, a onda u jednoj velikoj svjetskoj telekomunikacijskoj tvrtki vodio razvoj centra znanja što je bilo zanimljivo iskustvo u to vrijeme, ali isto tako je u to vrijeme bila kriza industrije i tijekom odlaska sam prošao program profesionalne orijentacije.  Sve navedeno su bile svojevrsne prekretnice mog profesionalnog puta, ali ona najveća je bila što sam tijekom profesionalne orijentacije shvatio kako želim biti „coach“. Završio sam poslijediplomski studij coachinga i odlučio se vratiti u Hrvatsku što je također bila prekretnica jer je bilo puno lakše ostati u Nizozemskoj i nastaviti graditi karijeru u poznatom okuženju. Dobre odluke nisu nužno lakše ili logičnije, njih prati unutarnji mirni impuls koji možete slijediti ili ignorirati. 

Mnogi misle kako sam imao težak život dok osobno nisam tako doživljavao te teške situacije. Tijekom jedne analize na studiju coachinga sam shvatio kako sve svoje probleme rješavam tako što se krećem. Uvijek sam istraživao opcije i djelovao – kretao se. Unutarnji mir, to je uvijek bila moja nit vodilja tijekom svih mojih prekretnica bez obzira na neke činjenice i racionalno obrazloženje. 

 

Kao konzultantu jel ti ikad nedostajalo operativno iskustvo iz industrija koje si savjetovao?

Studij u Nizozemskoj je uključivao i radno iskustvo u različitim industrijama, kao razni projekti na kojima sam radio. No možda najvažnije je to što su me Nizozemci naučili pragmatičnosti i jednoj izreci kojom se još uvijek vodim – „Svaki nedostatak ima svoju prednost“ (Johan Cruif). Stav je ključan u primjeni kao i „hands on“ mentalitet djelovanja jer savjetovanje nije ‘mudrovanje’ nego djelovanje i otkrivanje opcija.

 

Što te potaknulo na promjenu karijeru u coacha?

Karijeru sam počeo kao konzultant. Nakon par godina sam u sklopu posla vodio neke radionice i trenerstvo mi se više svidjelo od samog konzaltinga. Kao trener si na sceni na kojoj publika osjeti jesi li iskren ili je sve to lažno.  Tijekom profesionalne orijentacije imao sam zadatak gdje sam trebao opisati jedan dan u budućnosti kako bih ga volio provoditi. Prvi scenarij koji sam napravio je bio na tragu menadžera promjena, drugi izlazio iz zone komfora i nakon dugo vremena sam uspio napraviti treći scenarij je bio coaching. Esencija mene je kao što bi Sokrat rekao „Promatraš, ne osuđuješ, govoriš ono što vidiš, zrcališ“. To je drugačiji pristup od našeg mišljenja u kojem često vlada ego i uvjerenje da smo u pravu.

 

Koji su Vam ljudi obilježili karijeru?

Ima dosta ljudi i nadređenih koji su mi obilježili karijeru. To su ljudi koji su mi jako dragi i s kojima sam dan danas prijatelj. Jedan od njih je dekan sveučilišta gdje sam išao na postdiplomski iz coachinga. Bio je drugačiji i nije me mamio da dođem kod njih na studij. Jedini me pitao zašto želim ići na taj program, bio je dosta hladan i distanciran. Pomalo je bilo filmski. Puno sam naučio od njega i drugih profesora koji su vodili taj program. 

 

Što biste promijenili kada bi imali današnje znanje i novi početak sa 18 ili 25 godina?

Život mi je izgledao možda kao fliper, ali smatram kako se sve dogodilo kako je trebalo biti. Cijelo putovanje mi je bilo lijepo i vjerojatno bih ga ponovio.

 

Koji vam je bio najveći poslovni, a koji privatni izazov?

Životna prekretnica i izazov je bio otvoriti tvrtku u Hrvatskoj i krenuti u poduzetništvo. Godinu dana sam bio u pregovorima s raznim tvrtkama. Jedna poznanica mi je rekla kako u Hrvatskoj bez mita i korupcije ne mogu uspjeti. U tom trenutku je u meni proradio onaj inat i rekao sam – neću bježati nazad u Nizozemsku. Ostajem. Drago mi je što sam tako odlučio i vrlo skoro su krenuli prvi poslovi. Jednoj poznatoj našoj tvrtki sam tada ponudio 3 seminara, a oni su odgovorili: Uzimamo sva 4 ☺ 

Također, izazovne su bile migracije iz Sarajeva u Nizozemsku, pa iz Nizozemske u Hrvatsku. Bilo je dosta teško i emotivno. 

 

Na koji način smatrate da bi svatko od nas mogao učiniti ovo društvo boljim neovisno od države? 

Svatko daje svoj doprinos kroz djela, ali i način razmišljanja. Vrijednosti i uvjerenja su dvije jako bitne komponente našeg društva. Trebamo pogledati koje vrijednosti sami njegujemo jer na taj način doprinosimo razvoju društva u tom smjeru. Svatko od nas je dio raznih mikro-društava (prijatelji, obitelj, kolege…) i svatko od nas doprinosi tim društvima što u konačnici utječe na društvo kao cjelinu.

 

Prema Vašem mišljenju, koliko tu može pomoći MBA Croatia? 

Smatram kako radimo dobar posao i trebao nastaviti još intenzivnije i bolje. Prisutni smo u Hrvatskoj i regiji sve više. Vjerujem kako će se stvari početi lagano mijenjati ako već nisu.

 

Što bi savjetovali kolegama menadžerima/poduzetnicima i mladim nadama?

Savjetujem samo one koji pitaju za savjet – prvo pravilo savjetovanja ☺ No ukratko to je kontinuirani rad na sebi, odbacivanje suvišnog i usvajanje znanja u skladu sa sustavom vrijednosti. Trebamo osvijestiti i svoje unutarnje slabosti, naglašeni ego i strahove, te kako se nositi s njima. Biti otvoren prihvaćanju različitosti. Uvesti ‘prihvaćanje’ u školske kurikulume kao i predmet ‘Priroda i društvo’- za odrasle. 

 

Koje benefite vidite da pruža MBA Croatia? Što bi posebno izdvojili? 

Networking, dijeljenje i učenje. Smatram kako je udruga MBA Croatia jedna od rijetkih udruga koje kvalitetno povezuju poduzetnike i profesionalce na ovako visokoj razini. Udruga MBA Croatia je platforma za udruživanje i razvoj. Trebamo biti svjesni kako svaki član je u udruzi nekako bi samo imao benefite odnosno primao, svi smo tu jer trebamo primati i davati. 

 

Gdje vidite udrugu MBA Croatia za 5 godina?

Vidim nas u malim timovima na raznim projektima kako doprinosimo društvu. Vidim ono što sada ne možemo niti zamisliti jer smo ekipa sa iznimno puno potencijala, koja ne miruje i stalno nešto razvija, inovira i inicira. 

 

Koji doprinos mislite da možete dati kao profesionalac?

Doprinos može biti iz više profesionalna uloga no izdvojio bi onu ulogu kao coacha. Danas svi, a pogotovo lideri trebaju više coaching razgovora. On je drugačiji od klasičnog i uobičajenog, naravno samo druga strana na to pristaje. Pogotovo u ovom kriznom razdoblju kad je velikom broju ljudi potreban razgovor koji ne osuđuje, ne daje odmah svoje mišljenje, rješenje, ne savjetuje ‘kako bi to ja’ nego prihvaća. Ljudi mi se mogu javiti, poslati e-mail ili snimiti poruku. Zapitajte se koliko ljudi vas zaista čuje? Moj doprinos može biti jednostavan Sokratovski coaching za sve koji ga trebaju i žele.

Drugo, volio bi biti dio multidisciplinarnih timova koji se okupljanju oko neke projektne inicijative.

hrCroatian