Recept za osobni i profesionalni razvoj
Naslov intervjua to možda ne otkriva, ali Ivana Rimac je izvrstan primjer gdje nas upornost, kontinuirano učenje i prilagođavanje može odvesti na neplanirana mjesta. Pisani dio intervjua otkriva djelić ugodnog razgovora koji smo imali.
Kako bi sebe opisala?
Zagrebačka djevojka oduvijek širokih interesa jer ono što te zanima moraš isprobati. Više ne volim sve što vole mladi jer mi se rano spava, ali uvijek nađem vremena za edukacije, ples, prijatelje i obitelj.
Pomalo tvrdoglava detaljistica za koju prijatelji kažu kako živi u kalendaru, voli pomoći i podijeliti znanje.
Što je sve definiralo Vaš profesionalni put do danas?
Promjena industrije. Moj, kako se kaže, prvi pravi posao u radnoj knjižici je bio u odjelu nabave u tekstilnoj industriji. Nije bilo jednostavno jer mijenjala sam kolegicu koja je nakon 17 godina na toj poziciji odlazila u mirovinu. Bilo je dana kad sam mislila što ja tu radim, ali imala sam cilj: dati svoj poslovni maksimum i maksimalno naučiti posao. I to me guralo naprijed.
Nakon toga sam otišla u IT. Četiri godine brzog rasta: i poduzeća i mene i kao kolegice i kao šefice. Često se sjetim tog perioda života i kolega s kojima sam surađivala. Danas se veselim svakom njihovom pojedinačnom uspjehu.
Pandemiju i izazovna vremena za cijeli zdravstveni sustav dočekala sam u poduzeću za distribuciju dodataka prehrani. Tada se odlučujem na samostalno financiranje MBA-a koji mi je otvorio put poziciji projektnog asistenta u konzaltingu, ali i prema današnjoj ulozi koju imam na projektu Rimac Nevera.
Zašto ste se odlučili na upisivanje MBA programa?
Već sam negdje na sredini fakultetskog obrazovanja znala da ću jednog dana, po završetku istoga, upisati specijalizaciju. Nisam znala još u kojem smjeru ću se razvijati, ali ideja da mogu učiti, obrazovati se i stvoriti sama svoje prilike u životu mi se jako svidjela.
Konkretna odluka za upis MBA programa je bio trenutak gdje su se oslobodila dodatna financijska sredstva i gdje sam dobila stipendiju za MBA program. Odabir programa je krenuo još dok sam bila
studentica, a kako bih otkrila što me i koliko zanima, radila sam u studentskim udrugama te na Katedri za marketing i u Centru za poslijediplomske studije i doktorate na matičnom fakultetu.
Koja razlika je u vođenju ljudi i poslovanja prije i nakon završene MBA poslovne škole?
Meni je MBA bio dobra prilika da s jedne strane testiram što sam u praksi naučila, a s druge strane steknem dublje razumijevanje različitih aspekata poslovanja: teoretski iz predavanja i praktičnih od kolega studenata iz drugih industrija/iskustava.
I dalje sam fascinirana komunikacijom, odnosno načinom na koji ne čujemo/razumijemo drugu osobu. Često je sve to u žurbi i nenamjerno, ali to nije opravdanje za šum u komunikaciji. Jasnoća u komunikaciji
je definitivno jedna od stvari na koju sam stavila veći naglasak po završetku MBA-a jer nam je tijekom programa zbilja skratila vrijeme timskog rada.
Tako da bi moj neki zaključak bio da je MBA koristan alat za daljnji razvoj karijere i postizanje poslovnih ciljeva.
Što biste promijenili kada bi imali današnje znanje i novi početak s 18 ili 25 godina?
U tim godinama još bih htjela i imati današnje samopouzdanje i poznanstva. Dodatno bih sigurno uložila u IT vještine, strane jezike i poslovna/privatna putovanja.
Koji vam je bio najveći poslovni, a koji privatni izazov?
Najveći poslovni izazovi mi se jave kad promijenim industriju. Ali i tu je, do sad, recept bio sličan: mentorstvo, učenje od starijih kolega i puno čitanja.
Privatni izazov mi je postići balans između svojih širokih interesa i dana koji ima samo 24h.
Kako su utjecale na vaš tim COVID-19 kriza i rat u Ukrajini?
Pandemija me zatekla u distributeru dodataka prehrani pa je s kolegama s terena u fokusu bilo osigurati, između ostalog, i distribuciju dodataka prehrani za imunitet. Timski rad i razumijevanje su tu odigrali
ključnu ulogu.
Što činite kako bi se prilagodili novim tržišnim trendovima i skalirali poslovanje vaše tvrtke?
Povratne informacije od kupaca i potencijalnih klijenata su zlata vrijedne. Njihove želje i potrebe su ono što ugrađujemo u automobile.
Specijalizirani sajmovi, događanja i općenito kontakti s kolegama iz industrije su također nešto što vrednujemo pogotovo kad planiramo nova vozila.
Na koji način smatrate da bi svatko od nas mogao učiniti ovo društvo boljim neovisno od države?
Preuzimanje odgovornosti u svim aspektima života je stavka koju kao društvo još uvijek nismo prihvatili.
Ne možemo stalno očekivati da će netko drugi napraviti nešto za nas ili nam omogućiti kvalitetniji život. Puno je tu i osobne odgovornosti.
Prema Vašem mišljenju, koliko tu može pomoći MBA Croatia?
Vjerujem da može. Meni se redovito pokazalo kako edukacija, primjena naučenog, povezivanje s ljudimakoji idu u istom smjeru i razmjena iskustva čine čuda. Bez primjene naučenoga, teorija apsolutno ništa ne
vrijedi.
Što bi savjetovali kolegama menadžerima/poduzetnicima i mladim nadama?
Samo hrabro i sa samopouzdanjem naprijed. Suočite se sa sindromom uljeza što prije jer „the only way out is through“. Nekad nije jednostavno promijeniti posao, a kamoli industriju: uz veći rizik dolazi, najčešće, i veća nagrada, ali i više učenja i samodiscipline jer motivacija pomaže samo na početku puta. U mom primjeru, birajući različite industrije, fokusirala sam se na predavanja/panele, formalna i neformalna mentorstva i bila dosadna starijim kolegama iz tima. Svi su negdje morali započeti pa
vjerujem da nisu zamjerili.
Koje benefite vidite da pruža MBA Croatia?
Podržavajuće i prijateljsko okruženje gdje se osjećaš dobrodošlim bez obzira na godine radnog iskustva. Nisu naodmet ni zanimljiva predavanja i druženja.
Gdje vidite udrugu MBA Croatia za 5 godina?
Definitivno s još više članova, aktivnosti i u vlastitom prostoru te snažnije povezanu s drugim udrugama.
Koji doprinos mislite da možete dati kao profesionalac?
U Udruzi kroz mentorstvo, iskustvo u različitim industrijama, organizaciji i komunikaciji.
