Donesi vrijednost onome što radiš

Razgovorljivi introvert i planinski trkač, naš član Goran Marinov u svojoj je karijeri imao prilike raditi u različitim industrijama i tipovima organizacija, i u svakoj od njih nastojao slijediti svoju osnovnu nit – kreirati i ugraditi dodanu vrijednost u svakoj zajednici u kojoj se našao. 

Kako ga je put vodio od Sahare do banke i što nas može naučiti planina, saznajte iz našeg razgovora s donedavnim članom Uprave Udruge MBA Croatia.

Gorane, kako biste se opisali, tko ste vi? 

Inženjer u srcu, menadžer u duši ili obrnuto. Nešto od to dvoje… Po osnovnoj naobrazbi jesam inženjer, no brzo sam se otisnuo u menadžerske vode i taj spoj inženjerskog i menadžerskog načina razmišljanja pokazao se uspješnim.

Volim biti u trendu s tehnološkim razvojem, u slobodno vrijeme educiram se o svemu što me zanima – a imam mnogo interesa – i volim biti bez slobodne sekunde u danu. U posljednje vrijeme i programiram za svoj gušt – koliko stignem.

Inače sam lagani introvert, pogotovo kada se nađem u novoj i nepoznatoj skupini ljudi. Atipično za introverta, volim pregovarati; rekao bih da je to zbog toga što je dobro slušanje odličan temelj za pregovore. U pregovorima sam prilično rezolutan: fleksibilan sam u pogledu onoga što mi je manje značajno, ali od onoga što mi je doista bitno – ne odustajem. Iznimno držim do integriteta. I rokova. 

Volim se puno kretati, trčati po brdima i planinama, bavim se trailom. Noćni sam tip, treninge često odradim kasno navečer, osvjetljavajući šumu naglavnom lampom, a ponekad tako sretnem i šumske životinje. Budući da mi posao zahtijeva mentalni napor, fizičkom aktivnošću ispraznim glavu, umorim tijelo i često mi tijekom trčanja padaju odlične ideje na pamet i trudim se zapisati ih odmah po završetku treninga.

Kako je tekao Vaš profesionalni put do danas, što ga je odredilo?

Završio sam Rudarsko-naftno-geološki fakulteta, ali nisam ostao vjeran nafti. Prvi moj posao u Croscu bio je u Libiji, te sam se kao klinac donekle neočekivano našao usred Sahare. Iako sam, kao aktivan član Udruge BEST, i za vrijeme fakulteta dosta putovao, ovo je ipak bilo sasvim drugačije iskustvo. Dobro sam se snašao među kolegama iz sjeverne Afrike, što su moji nadređeni prepoznali i predložili me za prilično visoko mjesto upravitelja radilišta u okolici Palmire u Siriji, gdje sam proveo još godinu dana.

Koje naučene lekcije si donio sa sobom iz Sahare?

Za početak, načelo „Everything is negotiable“; narodi istoka naprosto o svemu vole pregovarati i ništa nije konačno definirano, čak i kada se čini takvim. To iskustvo dobro mi je došlo i kasnije – o stvarima koje izgledaju nemoguće za pregovarati na kraju ispadnu sasvim suprotno. Ako uspijem, mogu izvući bolju situaciju, a ako ne – ništa, izgubili smo samo malo vremena i usput naučili nešto novo.

Također sam naučio dosta o načinu rada i samom tržištu i lokalnim dobavljačima kao i standardima kvalitete i onome na što treba paziti prilikom izbora partnera.

Nakon godinu dana u Siriji vratio sam se u manju privatnu firmu koja se bavila strojarskom opremom, a vlasnici su tražili nekoga tko ima znanje o naftnoj opremi i ekonomske vještine; tamo sam spojio inženjerska i komercijalna znanja, poznavao sam i nabavni i stručni dio i uspio uvesti nove procese i povezati tržišta.
Moj sljedeći posao bio je u automobilskoj industriji, gdje sam se u potpunosti odmaknuo od struke, a taj mi je angažman pokazao kako odlično funkcioniram u sasvim novim i nepoznatim uvjetima.  Kao program manager u prodaji povezivao sam ključne kupce s proizvodnjom i manjim dijelom nabave, za što sam morao jako dobro upoznati sve što se tiče proizvoda i proizvodnje. Tu bih rekao da vrijedi Paretov princip – uloži 20% vremena i upoznaj kvalitetno sve ono što tvoja tvrtka proizvodi i time si riješio 80% potencijalnih pitanja koja ćeš dobijati u budućnosti, a ujedno izgradio i dobar imidž. 

Proveo sam još dvije godine u Zagreb-Montaži d.o.o. kao direktor nabave, prije nego sam se zaposlio u Raiffeisen banci d.d. kao direktor Nabave i općih poslova, gdje sam i danas, odgovoran za nabavu apsolutno svega što je potrebno za funkcioniranje jedne banke, poput IT usluga i aplikacija, hardwarea,  uredskog namještaja, automobila, bankomata, usluga čišćenja i zaštite, pa sve do osiguranja i električne energije, kao i za poslove zaštite na radu, arhiviranja i gospodarenja otpadom.

To su prilično raznorodne djelatnosti, kako je voditi tako multidisciplinaran tim?

Iako sam menadžer, uvijek kažem da smo svi kolege i ne libim se uskočiti u operativno ako je to stvarno potrebno. Nastojim voditi primjerom, a takav pristup donio mi je poštovanje suradnika. Poučen iskustvom, shvaćam da bolje funkcioniram u okruženju gdje imam slobodu u postupanju i odlučivanju, stoga tu slobodu dajem i svojim suradnicima kod kojih mi je bitan pristup poslu i postignuti rezultati. Iako znam da ne žele ili ne mogu svi biti leaderi, ipak pokušavam svakom kolegi dati priliku za samostalno donošenje odluka i preuzimanje odgovornost za konačan rezultat.

Što Vas je potaknulo na upisivanje MBA programa?  

MBA program na EFZG upisao sam 2009. godine. Uvijek sam želio dopuniti svoje znanje iz ekonomskog dijela, a smatrao sam da je program ipak bolje upisati s određenim radnim iskustvom kako bih stečena znanja mogao staviti u kontekst stvarnih iskustava. Na studiju sam upoznao kolege sličnih razmišljanja, mentaliteta i iskustava, a iz raznih branši s kojima sam i danas dobar prijatelj i često se čujemo. Da danas biram, vjerojatno bih upisao isti program na najboljem inozemnom fakultetu koji bih si mogao priuštiti kako bih ostvario više inozemnih veza i kontakata s ljudima koje u okviru svojeg redovnog poslovanja nemam priliku upoznati. Do suradnje s domaćim ljudima ipak je lakše doći. 

Što biste istaknuli kao najveću korist od sudjelovanja u programu?

Imali smo priliku slušati poznate i iskusne strane predavače, a uvijek je korisno kad te profesor izaziva na nove načine razmišljanja, kao i čuti kako će drugi kolege riješiti postavljene zadatke. To vjerojatno jest najveća korist, upoznati ljude i njihove načine razmišljanja i stavove i znati da im se uvijek, i nakon završetka programa, možeš obratiti za savjet u područjima u kojima svaki od njih ima iskustva i na taj način dobiti uputu kvalitetne i iskusne osobe i na neki način učiti na njegovim greškama. Čim postaviš neko pitanje u grupi, već će se naći netko tko je već razmišljao o tome.

Što biste promijenili kada biste s današnjim znanjem započinjali ispočetka?

Pa ne bih promijenio mnogo toga, budući da je odrastanje bitno za čovjeka; možda bih se ranije zainteresirao za poslovne teme, a s druge strane, možda ranije ne bih imao dovoljno zrelosti za njih. I situacije u mojoj karijeri koje se nisu odvile kako sam očekivao donijele su mi lekcije koje sam trebao naučiti, tako da bih rekao da sve ide svojim tijekom kako i treba. 

Vjerujem da uvijek treba nastojati usmjeriti svoj životni put; iako okolnosti svakako utječu, one koje možemo i one koje ne možemo predvidjeti, generalno treba nastaviti graditi prema željenom cilju i stvari će se ipak razvijati u smjeru u kojem želiš.

Koji vam je bio najveći poslovni, a koji privatni izazov?   

Privatno sam uspio otrčati utrku UTMB/OCC – Ultra Trail Mont Blanc 2019. godine. Za nas trkače UTMB jest ono što je biciklistima Tour de France, iznimno velik i bitan događaj. 

Za sudjelovanje u utrci potrebno je skupiti određeni broj bodova, za što je potrebno treniranje i upornost, a onda te organizatori moraju i izvući, za što je potrebna sreća. Ukoliko te ne izvuku jedne godine, druge godine se ta šansa povećava dvostruko. 2018. godine me tako nisu izvukli, no 2019. godine jesu i tada sam dobio priliku otrčati 57 km ove utrke u prekrasnom planinskom okruženju Chamonixa koji živi za nju i pri tome upoznati neke od najpoznatijih trail trkača. 

U pogledu posla, kako nisam osoba koja je provela dvadeset godina u istoj firmi, izazov mi je uglavnom bio uskladiti svoj način rada s poslovanjem kompanije, uklopiti se u kompanijsku kulturu i uskladiti se s njezinim vrijednostima, a tu ili kliknete ili ne. Također, prelaskom u banku svakako mi je bio izazov naučiti potrebno o načinu poslovanja i proizvodima koje banka prodaje, budući da do tada nisam radio s bankarskim prozvodima, te u taj sustav donijeti i dodanu vrijednost.

Što ste vi donijeli banci kao novu vrijednost?

Banka je baš odličan primjer – ono što sam donio jest inženjerski način razmišljanja i rješavanja problema koji je bio donekle stran i takav pristup je imao vrlo pozitivan odjek. Primjerice, lean način razmišljanja prenesen iz auto industrije, traži da svi koji sudjeluju u poslovnom procesu poboljšanjima stvaraju dodanu vrijednost za korisnike. Teško je izdvojiti samo neke od principa obzirom da idu ruku pod ruku i sa ostalom filozofijom poput recimo kaizen – učestalog poboljšanja ili muda – u najkraćim crtama eliminacije onih dijelova koji su samo smetnja.

Kako i zašto ste postali član Udruge MBA Croatia, što vam Udruga pruža?

Udruzi sam se prvi puta priključio odmah po njenom osnivanju, na poziv kolega sa fakulteta koji su bili osnivači. No, zbog nedostatka vremena i drugih prioriteta, tada nisam sasvim zagrizao te sam postao službeni član „tek“ 2013. godine i posljednjih pet godina bio sam član Uprave. Zašto? Jer uz redovan posao volim raditi nešto što smatram korisnim. Tijekom studiranja bio sam član Uprave, tajnik i voditelj projekta u Udruzi BEST. U prijevodu to znači ako procijenim da rad udruge ima smisla, želim se aktivno uključiti u njen rad. Tijekom posljednjih pet godina u Udruzi smo započeli mnoge dobre projekte; najviše sam osobno bio angažirana na MBA-onicama gdje smo tražili članove – poduzetnike koji bi ostalim članovima tijekom radionica prenijeli svoje znanje, ali ne ex cathedra, nego interaktivno i u formi case-studyja, s fokusom na konkretne stvari, kako bi se članovi tako izgrađivali u novim područjima vezanima uz poslovanje. 

S novim projektom Podijeli znanje izlazi se iz samog business koncepta, tu se dijele i različite vrste užih, stručnih znanja.

Kroz članstvo i aktivan rad u Udruzi pozivao sam i upoznavao i kolege koji nemaju završen MBA program, no imaju puno poslovnih znanja i iskustava, i puno naučio iz rasprava s njima. Meni, kao introvertu, sasvim je prirodno slušati takve iznimne ljude i njihove vizije razvoja poslovne zajednice i društva općenito; čak i kada se ne slažem s nekima od njih, volim čuti kako razmišljaju i to kritički promotriti.

Svaki projekt koji napraviš također izbrusi vještine. Networking je definitivno ogromna vrijednost; poznajem puno MBA-ovaca koji su po završetku studija prestali biti aktivni u zajednici alumnija, ali mislim da su na taj način propustili mnoge prilike; članstvom u Udruzi bi povećali i produžili korist dobivenu MBA studijem.

Mislite li da kao pojedinci ili zajednica možemo društvo učiniti boljim? Na koji način? 

Udruga jača i kvalitetnija što više istomišljenika, članova okupi oko sebe; što više čitava MBA zajednica prepoznaje udrugu kao nešto što nosi dodanu vrijednost, udruga dobiva na značaju; a što je relevantniji faktor u gospodarskom okruženju, njezini stavovi i vrijednosti se bolje čuju.

Smatram da su naše vrijednosti fantastične i jako važne za društvo na koje se reflektira. Kroz što kvalitetniji networking, kvalitetne predavače koji dijele svoje znanje i iskustva te članove koji žele biti kotačić promjene na bolje gradimo kredibilitet i donosimo dodanu vrijednost poslovnoj zajednici i okruženju. Naše je želja utjecati na cjelokupnu poslovnu i životnu klimu u Hrvatskoj i šire, biti moralni primjer, poslovati transparentno i pokazati da ima ljudi kojima je važan osobni integritet i koji razmišljaju na kvalitetan način. Često se MBA povezuje s ljudima u odijelima, menadžerima, no nastojimo promijeniti sliku MBA-ovaca koji su samo lova i odijela, u sliku ljudi koji su sposobni i žele promijeniti svijet i stvoriti novu vrijednost za cijelu zajednicu.

Jedna od inicijativa koju promičemo je medijacija, aktivno, mirno i konstruktivno rješavanje konflikata za poboljšanje poslovne klime u cijeloj zajednici.

Što u tom smjeru poduzimate Vi osobno?

Nakon pet godina članstva u Upravi Udruge, došlo je vrijeme za nove kolege. No i dalje ostajem aktivan član, i dalje planiram dolaziti na sve zanimljive radionice i predavanja u organizaciji Udruge.

Osobno se ponosim vlastitim integritetom i principom donesi vrijednost u svemu što radiš. Spušteno na razinu jednog običnog e-maila u svakodnevnom poslovnoj komunikaciji: „Ako ne možeš ništa doprinijeti, u pravilu je to gubitak vremena i nije potrebno da radiš na ovom zadatku“. Svi smo upoznati sa situacijom gdje vrlo mali broj ljudi doprinosi rješavanju nekog problema , a veliki broj je tu samo usputnih prolaznika.

Što biste savjetovali mladim ljudima koji započinju svoj poslovni put?

Na prvom mjestu fer odnos prema drugim ljudima, da budu fer i u svakoj situaciji ostanu ljudi i prema sebi i prema drugima, da stave integritet na vrh liste svojih vrijednosti u svakoj aktivnosti tijekom dana.

Potom da zadrže „hladnu glavu“ u nekim situacijama i da znaju da je svaki problem takav da ga se sigurno može riješiti.

Da shvate kako neće funkcionirati jednako kvalitetno u svakom okruženju, jednostavno će ponekad biti kompanija sa kulturom gdje će ona biti različita od njihove.

Da u radu pomiču vlastite granice, da se uhvate u koštac sa zadacima kojih se nitko ne želi primiti, izađu iz zone komfora i preuzmu konkretnu inicijativu.

Na kraju, da komuniciraju – ako ne znaš, pitaj. Ako još uvijek nisi siguran, pitaj. Najčešći razlozi pogrešaka su upravo nerazumijevanje i šumovi u komunikaciji.

Tko su bili Vaši uzori koji su Vas inspirirali i oblikovali?

Super je imati uzore, puno sam učio od nekih članova udruge. Ključ je prepoznati što osoba radi dobro te pokušati iskoristiti i primijeniti to u svom radu.

Također sam puno lekcija sakupio i na treninzima i utrkama. Svaka od njih ima svoje uspone i padove, dogodi se da na 54. kilometru padne mrak i mislim – odustajem, tko me na ovo nagovorio… 10 km kasnije prođem uspon, opet postaje dobro i dolazi onaj fantastičan osjećaj kad protrčiš kroz završnu liniju. Tu povlačim puno paralela u svakodnevnom radu, često nešto ne krene kako treba pa mislim što mi je to trebalo, ali se sjetim kako je bitno biti ustrajan, nitko nije stalno ni u uzlaznoj niti silaznoj putanji.

Učio sam na svakom propalom projektu, lošim odlukama, pogreškama, znao sam biti težak prema samome sebi i to je onaj dio životne škole… što prije prihvatiš, to bolje, to će biti lakše nastaviti.

Poslovno okruženje često je nalik planini, planina je rezignirana, nije ju briga jesi li umoran ili naspavan, je li već ponoć, a ti si prije treninga radio cijeli dan, jesi li prije pojeo ili nisi… planinu to ne zanima, ona je tu neovisno što ti misliš o njoj. Ponekad se i uz odličnu pripremu dogode nepredviđene okolnosti i tada treba prihvatiti da na neke stvari jednostavno ne možeš utjecati. A ponekad se i ne pripremiš dovoljno, a na kraju sve se poklopi i rezultat bude točno onakav kakav treba biti.

hrCroatian